Možda drugu priliku nećemo imati…

Aj, obavezno se vidimo uskoro! Nemoj da se ne vidimo, jesi me čula! Bože, koliko dugo se nismo videle…obećavam da ćemo se videti i natenane popričati o svemu!

Poznato? O  daaa…te rečenice za koje nažalost svi znamo da su isprazne i da nemaju nikakvu ozbiljnost ni garanciju ponavljamo svakodnevno…usmeno ali najviše pismeno. I to sve radimo sa takvom lakoćom da se ni ne setimo da smo tako oštro obećale.  Pošto se ionako sve svelo na kratku poruku tako su nam i druženja i veze postale labave i tanke…isprazne i neobavezujuće.

Kako si mi lepa na ovoj slici. Bože ti sve lepša i mlađa…kako da ne! Laskamo tako  jedne drugima. Sve smo mlađe, sve smo lepše, sve smo srećnije sve nam je bolje…naročito na nekoj od mreža, tih čuvenih mreža u koje smo se uplelele i lepo nam  je. Ne mislim da treba sa viklerima u kućnim haljinama da sedimo povazdan i ispijamo kafe dok pretresamo tuđe živote do beskraja i nazad dok nam muževi rade i donose novce, ako ih uopšte i imamo, nego mislim da neki put stvarno treba da se obavežemo kad kažemo nekom to čuveno obavezno da se vidimo ovih dana. Možda baš to viđanje promeni nečiji pogrešan put. Možda baš to viđanje bude ruka spasa, glas razuma, melem na ranu. Možda drugu priliku nećemo imati…jer tog nekog više neće biti. Možda će nam posle baš to biti treret jer nismo održali reč. Ništa nam nije značila ta data reč. Ni sami je nismo shvatili ozbiljno. Možda nas je naše dete čulo kad smo tako olako obećavale. Možda je zapamtilo kako smo lako prelazile preko čvrsto donošenih odluka i kako smo se nemarno odnosile prema bližnjem.  Da li svom detetu ostavljamo takav primer za nauk? Vidiš sine, ovako treba. Od ove lažne trke koju besciljno trčimo ne vidimo više ništa i nikog oko sebe. Ko bi propustio crni petak!? O pa to se ne propušta nikako…takvu priliku da kupim neke moderne krpe koje će me učiniti još lepšom na mreži pa to ne smem da propustim. To obećanje moram svakako ispuniti i trčati tu trku po nekim šoping molovima kao da se džabe deli…a one drugarice, pa one će me sačekati.  I one sigurno jurcaju negde iza rafova sa nekim modernim markama. A šta ako ne sačekaju? Šta ako odu zauvek? Kad jednom shvate da je površnost vašeg odnosa potpuno jasna i da baš nema nikakvog smisla čekati na to ovlaš obećano viđanje? Moguće da nećete ni primetiti da je ta osoba nestala iz vašeg života. Može se desiti da je nekad negde slučajno sretnete i da se ne prepoznate, jer ste se u međuvremenu još više podmladile i usrećile i uzvisile da se jednostavno ne prepoznajete. I da li je onda išta više i važno? Opet ćete napraviti neko novo kvazi prijateljstvo i obećavati viđanja na koja nikad nećete otići i kafe koje nikad nećete popiti.

Ne znam da li se meni ovo samo čini i da li se samo meni dešava ali znam da sam izgubila neke drage drugarice koji su čekale čašicu razgovora sa mnom i tako čekajući nestale. Otišle su na neka bolja mesta. Tamo su gde za njih neko ima vremena, razumevanja i ljubavi. Ne kažem da nisam i sama ostavljena na čekanju na ko zna koliko obećanih kafa sa drugaricama koje se nikad popiti neće. Za neke mi je žao a za neke mi je svejedno ali ipak mislim da moramo da vidimo one koji su oko nas. Moramo da se družimo, da dolazimo jedni kod drugih, da stvorimo vreme jedni za druge jer smo jedni drugima potrebni.  Gospod je rekao da ćemo za svaku izgovorenu reč odgovarati…a kad Gospod kaže tu nema možda, ili videćemo.  Ili pošteno kažite, ma nećemo se videti i tačka.  Zato što se mi  ne družimo zato psihoterapeuti uzimaju dobre sume novca i kažu nam unapred O pa ovo će potrajati, ova terapija mora malo ozbiljnije i dugotrajnije da se primenjuje…Pa naravno da mora. Ljudi su napravili biznis od našeg nemara jednih za druge. A malo je postala i moda i prestiž da imaš psihoterapeuta. Još ako je skup….milina. Nekako ide uz te silne obaveze i zauzetosti i uz novi autfit sa crnog petka.

Dakle, pogledajmo u svoje telefone i u imenike…vidimo koliko to kafa čeka negde i hladi se. Možda smo mi terapeut našoj nekoj poznanici. Možda ona nama ublaži trku…na Savi je baš fino u ovo vreme. Lepše mnogo nego u šoping centru Ušće. A može i kuvano vino ili rakija. Nemojte da vam posle  bude žao. Pa aj…da se obavezno vidimo ovih dana!

Slični tekstovi

Naš sagovornik je Nemanja Milanović, tata jedne prelepe devojčice, koji stoji iza profila @tata_jedne_hane. Zavirili smo u njihov svet i razgovarali o porodičnim vrednostima

Prijavite se na newsletter!

Saznajte prvi najnovije vesti sa našeg portala.