Talentovana i uspešna producentkinja i mama Gana Forić je naša idealna sagovornica kada želimo da pričamo o tome da nije lako biti zaposlena mama. Sa ovom posvećenom i svestranom mamom pričali smo o majčinstvu i karijeri.
Mamacom&ja: Kad je posao u pitanju šta je ono čime se najviše ponosite?
Gana Forić: Ponosim se integritetom koji sam sačuvala sve ove godine djelovanja u medijima. Smatram da je obaveza svakog uposlenika u medijima da djeluje u skladu sa etičkim i moralnim principima naše profesije. Ti principi su univerzalni, tiču se dostojanstva, iskrenosti, poštovanja i neutralnosti. To je važno i na ljudskom nivou, jer upravo ljudi čine jedan medij. Moj fokus u profesionalnom životu je ljudska priča. Ono sto se plasira u javnost ima uticaj i posljedicu na gledaoce, čitaoce, društvo. Zato je poželjeno imati standard u načinu prenošenja informacija.
Mamacom&ja: Kakvi smo kao društvo postali i odakle krenuti sa promjenama?
Gana Forić: Mislim da se sve može generalizovati, u najljepšem ili najgorem svjetlu, a nisam ljubitelj isključivosti i površnih zaključaka. Vidim da kao društvo živimo nesvjesno, po tradicionalnim obrazcima, koji nisu više upotrebljivi, posebno u digitalnoj transformaciji naše realnosti. Možemo da živimo u negiranju ili ignorisanju tih pojava, ili da ih prihvatimo, pa iskoristimo ono najbolje od toga, uz podršku stručnjaka. Vjerujem da raste ono što njegujemo kroz našu svakodnevnicu. Ako šutimo na nasilje, jer nas se “ne tiče”, ako ignorišemo ružne riječi u javnom prostoru, nepoštovanje, korupciju, vrlo je vjerovatno da ćemo kao društvo doživjeti negativne posljedice tog (ne)djelovanja. Smatram, da imamo dosta tabu tema u našim porodicama, poput tema seksualnosti, iskrenog poštovanja naših emotivnih iskustava, bez onog “nije to ništa, šta sam ja prošao/la”. Kada sam postala majka, shvatila sam kompleksnost mog bića, kao i moje djece, te koliko i ja imam tradicionalnih obrazaca koje njegujem, a ne služe mi. Kroz knjige, obrazovanje, razgovore sa stručnjacima, došla sam do novih dimenzija života. Promjene u društvu kreću sa promjenom pojedinca, dakle odnos sa svojim unutrašnjim “ja”, definiše sve druge odnose. Također, materijalno dobročinstvo, nije jedino što simbolizuje dobrog čovjeka. Dobra djela imamo priliku činiti svaki dan, u svim situacijama, posebno prema ljudima na koje smo upućeni svaki dan. To je više od onog “žao mi je” kada doživimo tragediju. Više od puke izjave saučesća su djela, kojima istinski mijenjamo ambijent za žrtve i borce, i pružamo im uslove za integrisanje i prihvatanje traume, uz podršku za rast i razvoj njihovog bića u punom kapacitetu.
Mamacom&ja: Koliko Vas je majčinstvo promenilo?
Gana Forić: Mnogo, moj život je dobio potpuno novu dimenziju kada sam se ostvarila u ulozi majke. Prvog sina rodila sam sa 25, a drugog sa nepunih 27. To je izuzetno lijepa uloga, koja podrazumijeva dosta bola i žrtve. Kada kažem bol i žrtvu, ne mislim to u tradicionalnom, balkanskom smislu, u kojem su djeca sav smisao i žrtva, života roditelja, gdje oni zauvijek moraju vraćati emotivne “dugove” i glorifikovati žrtvu roditelja na tom putu. Tu energiju usmjeravam u promjenu sebe, prihvatanje sebe kako bih imala kapacitet prihvatanja njihovog bića. Vjerujem da su nam djeca data, da nam ne pripadaju, što znači da ne možemo i ne trebamo živjeti njihove živote. Moja obaveza je da ih odgajam i usmjeravam. Mene je majčinstvo natjeralo da zavirim u dubine svoje duše, preispitam svoje prioritete i vrijednosti kojima će oni svjedočiti kroz moje djelovanje i riječi. I to nije uvijek za naslovne strane, niti posta na društvenim mrežama, ukoliko na tim mjestima očekujemo samo lijepo, a ne i stvarno. Naučila sam svojoj djeci reći kada imam loš dan, razgovaramo o emocijama i stanjima naše duše. Imenujemo i tražimo uzroke emocija, ne bježimo od ljutnje, bijesa, tuge, povrijeđenosti, kao ni od pozitivnih emocija poput uzbuđenja, radosti, sreće, ljubavi. Padamo i rastemo u svim ulogama, baš poput softverskih sistema, i te naše uloge trebaju prolaziti kroz stalni proces transformacija, otpuštanja onih obrazaca koji nam vise ne služe, jer pravimo mjesto za nove.
Mamacom&ja: Kako usklađujete majčinstvo i posao?
Gana Forić: Tako sto sam prestala nametati sebi nemoguće okvire. Ne stignem svaki dan sve, i prihvatila sam to. Nažalost nas društveni sistem nije okrenut ka čovjeku u holističkom smislu, već ka materiji i materijalnom. I u tom sistemu teško je uskladiti suštinu i formu. Važno mi je da su njihove osnovne potrebe zadovoljene, kao i moje, da kreiramo svoje vrijeme nakon mog posla zajedno. Svaki dan nam je drugačiji, prilagođavam se i njihovim željama, i mojim mogućnostima. Glorifikacija žena koje sve postižu, ne traže pomoć, i uvijek sve mogu, nije zdrava i dugoročno ugrožava psihofizičko zdravlje i prirodu našeg bića.
Mamacom&ja: Najveći izazovi dosada kada je majčinstvo u pitanju?
Gana Forić: Dva su izazova, prvi je voljeti svoje dijete tačno takvo kakvo jeste. To se čini jednostavno, ali čovjek često ima potrebu da voli potencijal koji dijete, odnosno čovjek, ima, a ne njegovu/njenu suštinu. Drugi izazov je postaviti i dosljedno istrajati u granicama. Djeci su potrebne granice, potrebno je da budu svjesni razlike između dobrog i lošeg, kao i koncepta činjenja i posljedica tih djela. Te granice protiv kojih se oni prirodno bune su po mom mišljenju korisne za njihovu ličnost, jer će tako naučiti postaviti granice i u ličnom odnosu sa drugima. Mukotrpan je to proces, i shvatila sam da mi je, u mom slučaju, posebno izazovna dobna razlika između mojih sinova (godina i devet mjeseci), te da imaju svoj tempo, koji često nije usaglašen, i neke stvari ponavljam mnogo puta. Kada ih kritikujem, uvijek naglasim, da kritikujem postupak, a ne njihovu ličnost, koju uvijek volim. Ukratko, radimo na ponašanju, a ličnost s kojom su se rodili, njegujemo.
Mamacom&ja: Kako planirate/organizujete vreme za narednu nedelju ili mesec?
Gana Forić: Moram vam priznati da me ovo pitanje nasmijalo. Paradoksalno iako planiram program vijesti na Al Jazeeri Balkans, svoj život uopće ne planiram, niti težim ka tome. Eventualno, ispratimo raspored Narodnog pozorišta ili Pozorišta mladih, kako bismo otišli na predstavu. Ne planiram, jednostavno živimo prema osjećaju, dogovoru, i otkucaju srca i njihovog, i mog. Dok su u ovom uzrastu želim samo da im pružim ljubav, slobodu i sigurnost.
Mamacom&ja: Mogu li žene imati majčinstvo i karijeru? Koji su preduslovi da bi se na oba polja ostvarile?
Gana Forić: Naravno. Preduslov je jednostavan, odlučite i idete ka tome. Odluka, tj. naša namjera određuje i ishod našeg pokreta. I morate biti svjesni da ne morate sve, da nekada možemo dati manje, a nekada više. Važno je da postignemo balans, a mislim da je to moguće postići samo sa iskustvom i zrelošću. Znam da sam donijela dobru odluku kada osjećam mir.
Mamacom&ja: Važne životne lekcije koje ste naučili otkad ste postali majka?
Gana Forić: Da je jedina sigurnost života – konstantna transformacija, te da razvojne faze traju čitav život. Sjetila sam se Sokrata, iz fakultetskih dana, i njegovog viđenja promjene. On kaže da je tajna promjene u usmjeravanju naše energiju u izgradnju novog, a ne borbi sa starim (prošlošću). Naučila sam postaviti prioritete, a to prije svega podrazumijeva odbacivanje svega što uznemirava moj mir i da je moja majčinska uloga u fokusu mog života. Mislim da je moja svakodnevnica najvažniji dio mog života, a ne deset dana godišnjeg, ili određeni praznik.
Mamacom&ja: Koji su Vaši budući planovi što se tiče posla i porodice?
Gana Forić: Da budemo sretni, da rastemo zajedno i volimo se na tom putu. Želim da ih odgojim da budu dobri, samostalni, saosjećajni muškarci svjesni svojih vrijednosti. Što se tiče poslovnih izazova, nastavljam razvijati sebe u svijetu medija, planiram uskoro završiti i magistarski iz menadžmenta – MBA, i da se nastavim profesionalno razvijati u smislu onoga što volim, a ne što moram raditi. Moja velika ljubav je i moda, kojoj svakodnevno posvetim dio sebe, a planiram uskoro i realizaciju novog projekta u tom svijetu.
