Eto, zaplakala si. Valjda je i to moralo da se desi da bi priznala da nisi savršena i da ne trebaš biti. Da ti ne treba biti stalo što nisi stigla da skuvaš ručak ili ti je on traljavo ispao jer si žurila djetetu da ga podojiš i smiriš plač. Da je u redu osjećati se loše, umorno, iscijeđeno. Da je sasvim na mjestu pitati se da li sve radiš kako treba.
Eto, zaplakala si. Samo si dokazala da nisi super žena, već samo žena. I da trebaš smanjiti svoja očekivanja, a tuđa zanemariti. Daješ sve od sebe, to je sasvim dovoljno. I nisi loša jer ti treba razumijevanje, podrška, zagrljaj kad nije sve sjajno i bajno. Nisi loša jer ti je kuća u haosu. Nisi loša jer je veš zaglavio u mašini par sati. Niti si loša kad drugima kažeš da ti se ne miješaju u podizanju sopstvenog djeteta.
Eto, zaplakala si. Pred likom one sa ožiljkom pri dnu stomaka koji i dalje boli. Pred likom onakve koja trpi i steže zube. One koja se odrekla svega da bi se predala svom biću. Nedotjerane, neispavane, nesređene. Pred likom one koja je posumnjala u sebe i to koliko može. Pred onom koja je osjetila krivicu što je poželjela samo sat mira negdje kraj mora. A nema potrebe. I dalje si neko sa dušom i osjećanjima.
Eto, zaplakala si. Jer si željela da sve bude savršeno. A savršeno ne postoji i ne smijemo mu težiti kako se ne bismo nahranili razočaranjem. Jer ti nisu rekli kako je okej pustiti suzu. Okej je ne postići sve. Okej je ne dočekati muža sa kafom na stolu. Okej je jesti “s nogu”. Ne javljati se na telefon. Ne pravdati se.
Eto, zaplakala si. Samo ti je falilo da se kaže kako je to zdravo. Ne potiskivati u sebi, ne gušiti se, ne smijati se na silu. Nisi zbog toga manje majka, živa si i dalje. I imaš pravo na emocije. Imaš pravo na izdanje van ružičastog rama. Imaš pravo da te puste. Imaš pravo i da okreneš svijetu leđa, ako ti je merak.
Eto, zaplakala si. Malo se slomila, pa zalijepila srce od porculana. Malo poklekla pa ustala. Malo izgubila dah pa prodisala. Malo osluškivala druge, pa poslušala sebe. Malo mislila da nisi dobra, pa progovorila da si najbolja. Jer se trudiš. Jer ti se to malo lice pred tobom osmjehuje. I njemu ne treba junak iz crtaća. Njemu samo treba mama. Srećna mama.
(Maj je mjesec kada se podsjećamo koliko je bitno mentalno zdravlje majki. I zapamti, nisi sama.
)

Doris Ražnatović
Post Views: 1,217