Mnogo se puta pitam da li sam na pravom putu kao roditelj, kao majka? Iako smo na nas dvije skoro svakog dana od 24h zajedno 22h, da li provodim dovoljno vremena sa njom. Da li joj pružam dovoljno pažnje, da li je dovoljno ljubim, grlim. Kada se duže zadržim oko ručka, da li sam trebala, možda smo danas mogli jesti nešto nabrzaka ili poručiti jelo. Kada pakujem knjige, jesam li mogla odložiti kada ona pođe sa tatom vani, a kada pođem nešto učiniti za sebe, da li sam sebična. Zašto? Jer primjećujem kako se mamama često sve znati uzeti za zub, kako bi stari rekli. Primjećujem takođe da se uglavnom onim majkama masne kose, tamnih podočnjaka, pripisuje najveća zasluga za majčinstvo. Nekako, na Balkanu što se više mučiš, to si bolji. Ili što se više predstaviš umornim to si veći radnik, požrtvovaniji roditelj i slično. Ja sa tim ne mogu biti saglasna iako me pojedine društvene pojave “bace” u razmišljanje. Slagala bih kada bih rekla da sebi ne namećem milion pitanja s ciljem traženja odgovora o dobrom roditeljstvu.
Da li sam pred njom uvijek nasmijana? – Nisam.
Da li mi nekad zafali prazan stan i tišina? – Naravno.
Da li imam trenutaka kada bih bacila kecelju sa sebe i kupila joj kašice u marketu? – Da.
Da li viknem kada me naljuti? – Više puta.
Da li poželim da prespava noć kako se ne bi budila da sisa? – Da, da i da!
Da li me umori kada spava na mojoj ruci? – Često.
Da li skačem u vešu po stanu kada pođe bez mene u šetnju? – O, da!
Da li je volim? – Više od svog života.
I cijelo ovo preispitivanje je dobro sve dok ne povjerujemo u priču kako smo loše ako uradimo bilo šta sa spiska poviše. Zato mrzim da vidim kako mame razapinju druge mame, kako se takmiče koja je bolja, kako se one što doje šepure pred ovim drugim, a ove druge se odmah brane ako im se dojenje samo pomene, jer odmah misle da neko ima nešto protiv njih. “Mrzim” koncept mame koja se nikad nije naljutila, nije poželjela mir, brak prije djeteta… Jesmo, svaka od nas. Ali, znate šta, onda se dijete nasmije, zagrli vas, poljubi i sva ta maštanja padnu u vodu. Sve postaje nebitno, sitno, besmisleno.
Nego, ako ti niko nije rekao danas, izvrsna si mama. 
